očajne ključanice

četvrtak, 27.07.2006.

saga o teeennnkkkooovima

et gledam ja taj naš blog....pa to uopće nije blog! tu nema niti jednog normalnog posta! ono kao tipa jučer sam bila tužna a danas sam sretna i tera me srat! i tak to! pa ajd jedan takove prirode!
dakle, za one koji nisu upućeni a vjerujem da ima i takvih, jedan mali uvod.
moji dragi otac je, kako mu njegova mama kaže, pod stare dane poludio i po ko zna koji put se ponio poput malog dečka. naime gospodin si je kupio dva bicikla po nekih 8 milja (kuna, bogu fala)! Jedan (onaj po tri milje) je tobože mamin i moj, no svi znamo da ga je kupio sam zato da nekom slučajno ne bi palo na pamet da sjedne na njegov! dakle, kao što smo već i zaključili, kupio je oba sebi! i tak on sad fino ne silazi s tog bicikla. mama u goste ide autom a on u iste te goste biciklom! Luđak, nema šta. eeee al nije čar samo u biciklu! ima on i posebne rukavice!dada! e to treba vidjet! prave su biciklističke, s odrezanom prstima. a tek to blinkajuće svjetlo.....melem za oči! još kad nabaci onu pedertorbicu oliti pederušu, macanipo! i tak on već danima priča o svom bajsiklu s neznam kolko brzina.....30 km na sat......svi ga gledaju kad se vozi gradom.....i po ko zna koji put napomene kak na njegov bic niko nemere guzicom da kroči. i jedanog lijepog ala sauna dana odlučih se ja zaputit do marijete na jedno dvorišno sunčanje (tek tolko da ne osljepimo kupače kad se skinemo na plaži, doduše uplašit ćemo ih svakako, al to sad nije bit ove sage!). a s obzirom na to da neimadem mjesečnu, a nedam bome osam kn za tri stanice, a bogu fala ne znam ni di vozi bus pošto kopaju divaltovu, odlučno se zaputih biciklom.maminim i mojim. dakle, ne njegovim. nedajbože njegovim. i vratih se ja kuć onako fino preplanula (aha) kad nakon pet minuti neko počne grmit iz garaže:
"U PIČKU MATERINU, KO JE DIRAO MOJ BICIKL??? TIHANA, JEBEM TI MATER....." (dalje neću, nije pristojno).....nakon toga je slijedio odgovor moje mame sa - nemoj lagat dijete - frazom, al to su sad već intimna obiteljska posla!
nakon mog uvjerljivog i, u onom momentu, u potpunosti iskrenog negiranja, odustao je od daljnjeg napadanja, iako mu se mrva sumnje i dalje vrlo jasno dala isčitati iz oka! i tako bijaše mir, završen dan prvi! sutradan se familija teeennko (oliti bandi, kako nas moj tatica iz milja voli nazvati) odlučila zaputit prema centru, dio u autu (veći i ljepši dio), a dio na letečem bajsiklu (...). gospodin je krenuo ranije kako bi nam dokazao da sa samo pet minuta prednosti on može stić bar kad i mi ak ne i prije. i tak vozimo se mi i naravno stignemo ga negdje u vukovarskoj (moram priznat, brz je mamicu mu njegovu), kad ono......pa on vozi naš bicikl!mamin i moj. zašto on vozi naš bicikl???pa taj ne leti 30 km na sat! taj nema neznamtinijakolko brzina! pa taj košta SAMO tri milje! i tak ja podijelim svoje misli s dragom mi majčicom, a ona samnom podjeli to da je TO NJEGOV BICIKL!
naime, da pojasnim, kad sam došla iz zagreba dočekala su me dva bicikla-jedan crveni i jedan crnosivi! ko i svaka druga normalna osoba logički sam zaključila da je crnosivi (dakle, muški po boji jer oba su muška po kroju) njegov. očito sam zaboravila da kad je gospon zoki u pitanju nema baš neke logike. dakako da sam priznala sve svoje grijehe. dakako da me optužio da sam mu sjebala mjenjač i još neke djelove koje bi vrlo rado nabrojala al ne zvone mi baš u glavi (odjednom postaneš svjestan kolko bicikl zapravo djelova ima!). morala sam mu točno objasnit gdje u marijinom dvorištu sam ostavila bicikl. naime, kradu bicikle, a na njegov je već puno huligana bacilo oko (operacija "kako teeennku ukrasti bicikl bez teže ozljeđenih"). i tak je i to sretno završilo, bez ozljeđenih. svi smo ponešto naučili iz ove sage. ja sam naučila neke nove djelove bicikala i ono drugo, malčice bitnije, a to je da ne treba dirat ttteeennkove stvarčice. i to po drugi put. prvi je bio kad sam dirala tteeennkovu liniju. e tu sam skoro iz kuće letila, al o tom ćemo nekom drugom prilikom!

osjećajte se pozdravljenima, vozite bicikle, i ne dirajte tatine stvari!
doviđenjce!
- 02:45 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>